Normalne psiho-bolnice

Izvor: Wikinfo na Hrvatskom jeziku
Skoči na: orijentacija, traži
HrvatGrb.png

Normalne psiho-bolnice (hrvatske umobolnice bez kaznenih zatvora): Od desetak postojećih, posebnih psihiatrijskih bolnica u Hrvatskoj su Kampor/Rab, Lopača/Rijeka i Vrapče/Zagreb izrazito najgorje s najviše afera i zatvorskih zloporaba, dok su ostale ipak nešto bolje i podnošljivije (Popovača, Pakrac i ine manje). Iako nisu posve idealne, razmjerno su najbolje umobolnice kao poželjni uzori ostalima kod nas osobito bolnica Jankomir u Zagrebu i donekle još psiho-bolnica Ugljan kod Zadra s najmanje zanemarivih afera i razmjerno najhumanijim odnosima spram ostalih, pa su razmjerno bliže socialno-humanim talianskim psihiatrijama. Stoga se u slučaju neizbježne nužde liječenja, pravim psihičkim bolesnicima svakako preporuča ako je ikako moguće, neka idu na liječenje u Jankomir ili Ugljan gdje imaju najveće šanse poboljšanja ili čak ozdravljenja, - a nikako ne u zatvorska psiho-mučilišta Kampor, Lopaču ili Vrapče gdje će vjerojatno stradati ili zauvijek zaglaviti. Tko može, još je najbolje psihičko liječenje u susjednoj Italiji gdje zbog snažnoga antipsihiatrijskog pokreta u javnosti, pripadni propisi i zakoni nemaju jugo-staljinske primjese kao kod nas: vidi o tomu još pobliže Psihostaljinizam u Hrvatskoj.

Abstract

Normal psychiatric hospitals: There are two best psychiatric hospitals in Croatia i.e. Jankomir in Zagreb, and Ugljan at Zadar, with most human correlations. Other Croatian ones more or less inherited the former communist traditions to maltreat patients or held them partly by ideological criteria as prisoners and political dissidents, especially these in Kampor at Rab, Lopača at Rijeka and Vrapče at Zagreb.

Psiho-bolnica Jankomir

Psihijatrijska bolnica Jankomir namijenjena je za hospitalnu dijagnostiku i liječenje psihičkih poremećaja (shizofrenih, afektivnih, neurotskih, poremećaja ličnosti i ovisnosti o alkoholu), ambulantnu dijagnostiku i liječenje navedenih psihičkih poremećaja, liječenje bolesnika u obitelji prihvatitelja, epidemiološka istraživanja i dodiplomsku edukaciju. Služi i kao savjetovalište za pacijente i obitelji.

Povijest bolnice

Povijest psihijatrijske bolnice "Jankomir" u uskoj je svezi s razvitkom psihijatrijske znanosti i prakse u Europi i s razvitkom susjedne Psihijatrijske bolnice Vrapče. Godine 1870. u Europi je prihvaćena koncepcija organizacije psihijatrijske zaštite čiji su temeljni i funkcionalni dijelovi bili zavodi za umobolne, i već 1879. g. u Stenjevcu koji je tada bio prigradski predio Zagreba izgrađen je i primio je prve bolesnike Kraljevski zemaljski zavod za umobolne za Hrvatsku i Slavoniju, koji je danas Psihijatrijska klinika Vrapče. Po tada važećoj klasifikaciji su bolesnici bili podijeljeni na 4 kategorije, a bolesnici iz svake kategorije su bili smješteni u posebne paviljone sa specifičnim načinom liječenja. U prvu su grupu po kliničkoj slici bili klasificirani mirni, a u drugu nemirni bolesnici. U treću su grupu bili uvršteni i po tadašnjem stručnom psihijatrijskom imenovanju nazvani nemirni nasilni bolesnici. Tekst opisa klasifikacije četvrte skupine bolesnika je po izvorniku:

Četvrtu grupu su činili bolesnici koji se ne mogu ostaviti na slobodi kod njihovih kuća, već su pod nadzorom, mogu se slobodno kretati na za to uređenom prostoru zavoda. Za njih se uređuju takozvane kolonije. Kolonije za umobolne služe dakle za takve bolesnike koji nisu opasni, pa trebaju samo opći nadzor nazornika, koji se podjednako i sami razumiju u poljoprivredne radnje. Ovi bolesnici upotrebljavaju se kod obavljanja privrednih poljodjelskih radnji, a obavljajući ove ćute se zadovoljni i učini im se njihovo stanje snošljivim i olakšanim. Ti bolesnici stoje pod satnim pregledanjem liječnika za umobolne."

I upravo za tu opisanu četvrtu kategoriju bolesnika u prigradskom predjelu Jankomir dodijeljeno je Zavodu za umobolne 57 jutara obradive zemlje koja je kupljena od firme "Jankomir dd. za vrtlarstvo i sjemenogojstvo" i godine 1923. je tu osnovana kolonija odnosno ekonomija Jankomir. Osnivanjem kolonije odnosno ekonomije Jankomir su stvoreni odgovarajući uvjeti za primjenu tada jedine i poznate metode liječenja duševnih bolesnika a to je bila radna terapija, jer tada još nisu bili otkriveni ne samo psihofarmakološki nego i ine biološke metode liječenja. No pored funkcije liječenja, ekonomija Jankomir je imala i gospodarsku funkciju jer je Zavod za umobolne obskrbljivala cjelokupnom količinom namirnica potrebnih za prehranu bolesnika.

Nakon 2. svjetskog rata razvitak psihijatrije i9 osobito uvođenje psihofarmakoloških metoda u liječenju omogućio je da se dio bolesnika iz Jankomira otpusti, a dio premjesti u odgovarajuće ustanove za socijalno staranje, pa su tu postupno stvoreni stručni i prostorni uvjeti za liječenje akutnih duševnih bolesnika. Rješenjem Izvršnog vijeća sabora NR Hrvatske, dotadašnja organizacijska i funkcionalna sastavnica Bolnice za duševne bolesti Vrapče odvaja se i od 1. listopada 1958. počinje djelovati kao samostalna zdravstvena ustanova pod nazivom Bolnica za duševne bolesti Jankomir. U bolnici je zatečeno 405 bolesnika od kojih su većina bili dugoležeći i 70 bolesnika iz kategorije teško mentalno retardiranih. U početku su uvjeti za rad bili teški zbog manjka stručnih medicinskih kadrova i nedostatne diagnostičke i terapijske medicinske opreme i instrumenata, o čemu posebno svjedoči podatak da su 1959. g. u Bolnici za duševne bolesti Jankomir radila samo dva liječnika.

Zaposlenjem većeg broja stručnih medicinskih kadrova i zdravstvenih suradnika svih profila i doškolovanjem postojećih, nabavom suvremene diagnostičke i terapijske opreme, otvaranjem novih odjela i poboljšanjem uvjeta smještaja i boravka bolesnika, stvoreni su temeljni uvjeti za primjereno stručno pružanje psihiatrijske zdravstvene skrbi i postupan razvitak Bolnice za duševne bolesti Jankomir u suvremenu psihijatrijsku ustanovu, trenutno medju najboljima u Hrvatskoj. Godine 1964. Bolnica je promijenila naziv u Psihijatrijska bolnica "Jankomir" kojeg ima do danas, a do 1999. g. u njoj su radila 84 liječnika specialista a 69 liječnika su tu završili obavezni staž.

PB "Jankomir" je bolnica paviljonskog tipa i u 11 odvojenih paviljona je smješteno 10 odjela. Zbog cjelovitosti diagnostičkog postupka u Bolnici postoje i Specijalističko-konzilijarna i prijemna služba, Neurofiziološka laboratorija sa specijalističko-konzilijarnom službom za stanja poremećene svijesti, konvulzivna stanja i oboljele od epilepsije, Biokemijska laboratorija, Internistički dijagnostičko-ljekarski tim, Rengenska dijagnostika i Odjel za opskrbu lijekovima.

  1. Odjel sveobuhvatne ženske psihijatrije - odjel I.
  2. Odjel sveobuhvatne muške psihijatrije - odjel II.
  3. Odjel sveobuhvatne muške i ženske psihijatrije za produženo liječenje - odjel III.
  4. Odjel za alkoholizam i druge ovisnosti - IV.
  5. Odjel za biološko, psihoterapijsko i socioterapijsko liječenje psihotičnih poremećaja i graničnih stanja - odjel V.
  6. Odjel sveobuhvatne muške psihijatrije za produženo liječenje - odjel VI.
  7. Odjel za okupacijsku terapiju, psihosocijalni rad i resocijalizaciju s mogućnošću liječenja u obiteljima udomitelja - odjel VII.
  8. Odjel za biološko, psihoterapijsko i socioterapijsko liječenje neurotskih i poremećaja ličnosti i ponašanja te reakcija na stres - odjel VIII.
  9. Dnevna bolnica - odjel IX.
  10. Odjel za psihoterapijsko i socioterapijsko liječenje neurotskih, somatoformnih i psihotičnih poremećaja te reakcija na stres - odjel X.

Psihiatrijska bolnica Ugljan

Psihijatrijska bolnica Ugljan je smještena na jednom od najljepših dalmatinskih otoka, uz istoimeno naselje Ugljan blizu grada Zadra. Ukupna površina bolnice je 84.940 m2. Kroz sve odjele svog liječenja može obuhvatiti i do 483 ljudi dnevno, a u godini je liječenjem obuhvaćeno oko 1.070 bolesnika.

U liječenju pacijenata primjenjuju se široki raspon terapija: od liječenja lijekovima, psihofarmakoterapije, preko individualne i grupne psihoterapije, pa socioterapije u užem i širem smislu do radno-okupacionih tehnika. Krajnji cilj je resocijalizacija bolesnika, tj. njegov povratak u obitelj, na radno mjesto i u društvu kao aktivnog i ravnopravnog člana.

Povijest bolnice

Psihijatrijska bolnica Ugljan je osnovana 1. rujna 1955. godine na mjestu bivšeg talianskog konclogora, izgrađenog 1942. godine na otoku Ugljanu. Šest postojećih jednokatnih paviljona je adaptirano, izgrađene su nove zgrade, uređena je okolina i okrug Bolnice. Kako tada još na Ugljanu nije bilo struje, uređena je vlastita centrala na motorni pogon, a cisterna s kišnicom bila je izvor vodoopskrbe. Pristup Bolnici je također bio otežan jer nije bilo prave ceste do ustanove koja je od samog mjesta udaljena 3 km. Jedina veza Bolnice sa Zadrom bila je brodska i to jedanput dnevno. Prvi pacijenti su stigli iz bolnica Vrapče, Jankomira, Popovača, Pakrac i Šibenik (Hrvatska).

Na samom početku je Bolnica imala 200 kreveta bez stalnog liječnika, a dolazio je dr. Ivan Matulić iz Velog Iža jednom do dvaput tjedno. Upravnik Bolnice za nemedicinsku djelatnost bio je gospodin Dragutin Krklec. Prvi medicinski djelatnici su bili mještani Ugljana, koji su završili dvogodišnju školu za bolničare otvorenu pri Bolnici 1956. godine, što je zasluga tadašnjeg direktora dr. Vitalija Petrovskog, utemeljivača i radne terapije. Djelatnici, polaznici dvogodišnje škole su prethodnici medicinskih sestara - tehničara, a većina ih je provela cijeli svoj radni vijek u ustanovi uspješno obavljajući svoja zaduženja. Direktor Bolnice od 1955.-1958. godine bio je dr. Vitalij Petrovski, od 1958.-1959. dr. Ladislav Nikolić, a od 1959.-1968. godine prof. Dr. Zvonimir Sušić.

Prof. Dr. Zvonimir Sušić unaprijedio je stručni psihijatrijski rad, radnu terapiju, omogućio daljnje školovanje bolničara, specijalizaciju neuropsihijatara. Pronalaženje izvorske vode i gradnja bolničkog vodovoda, rezultat je djelovanja cijele bolničke uprave na čelu s direktorom dr. Sušićem. U toku prethodno navedenih razdoblja oko Bolnice je posadjen lijepi park, izgrađena je mrtvačnica, a bolnica je imala i vlastito groblje. 1970. godine direktor postaje prim. Dr. Ivo Maljković i Bolnica nastavlja svoj dalji razvoj. 1971. godine uređena je zgrada za smještaj kroničnih alkoholičara, a 1972. počela je izgradnja zgrade za radnu terapiju i profesionalnu rehabilitaciju.

1973. godine izgrađen je u Bolnici Centar za resocijalizaciju psihijatrijskih bolesnika (dijagnostika, profesionalno usmjeravanje, rehabilitaciju i resocijalizaciju duševnih bolesnika). U Centru je radio stručni tim neuropsihijatra, kliničkog psihologa, interniste, socijalnog radnika. 1973. godine u Bolnici se održavaju VIII. Sportske igre psihijatrijskih bolesnika i Prvi simpozij o radnoj terapiji, sportu i rekreaciji u psihijatriji. Automatska kotlovnica izgrađena je 1975. godine, a centralno grijanje uvedeno je u sve bolničke odjele, radne jedinice i radionice muške i ženske terapije. Ugrađeno je 7 km cijevi za centralno grijanje i potrošnu toplu vodu. 1974. godine puštena je u rad nova telefonska centrala. 1975. godine izgrađena je Uprava zgrada u kojoj je smješteno direktorov ured, upravne službe, računovodstvo, klinički laboratorij, bolnička ljekarna i stomatološka ambulanta.

Preuređuju se bolnički odjeli, asfaltira se i bolnički krug (1977.). 1983. god. Osniva se i mikrobiološki laboratorij. Velika pažnja pridaje se Radnoj i rekreacijskoj terapiji, a pacijenti su u radnoj terapiji boravili u knjigovežnici, tkaonici, pletionici šiba, radionici četaka i metli, opremanju mreža, radionici ručnog veza i trikotaže. Oni koji su ovladali određenom vještinom, dobili su priznanje i potvrde o izučenom zvanju. Pacijenti su imali vlastiti orkestar, pjevački kor, te kazalište lutaka. Pod vodstvom likovnog pedagoga pacijenti su se bavili i slikanjem, pa su se organizirale i prigodne likovne izložbe. U Bolnici od 1956. godine postoji i knjižnica (stručna i bolesnička) s preko 5000 knjiga. Tijekom dugogodišnjeg rada obavlja se i prevodilačka djelatnost (njemačko i englesko jezično područje).

Bolnica nema ogradu, već je otvorena, što je još jedan preduvjet za resocijalizaciju duševnih bolesnika i rušenja predrasuda između bolnice i vanjskog svijeta. 1973. godine u Bolnici se održavaju VIII. Sportske igre psihijatrijskih bolesnika i Prvi simpozij o radnoj terapiji, sportu i rekreaciji u psihijatriji. Zaposlenici Bolnice su se od početnih 200 povećali na 400 u osamdesetim godinama, od čega je polovina otpadala na medicinske djelatnike. Broj pacijenata se tada povećao na 600, što upućuje na opravdanost postojanja ovakve ustanove. 1990. godine doc. Dr. Emil Žampera postaje direktorom i na tom mjestu ostaje do 2003. god. 2003. godine otvorena je Dnevna bolnica. Tu se liječe pacijenti koji ne zahtijevaju intenzivnije liječenje i sposobni su dolaziti svakodnevno u bolnicu na tretman. Najveći dio pacijenata su oboljeli od PTSP-a.

U mjesecu julu 2003 godine, direktor je dr. Darko Labura. U protekle dvije godine bolnica bilježi daljnji napredak, ostvaruje se dugogodišnji san stanovnika mjesta i otoka Ugljan te zaposlenika bolnice priključenjem na vodovodnu otočnu mrežu (vodonosci postaju prošlost), sređuje se i sastav kanalizacije. Postupno se uređuju odjeli i nabavlja suvremena dijagnostička oprema, a otvorena je i Ambulanta u Zadru. Također se reformira i unutrašna organizacija psihijatrijske službe.

Organizacija bolnice

  1. Služba za prijem i intermedijarno liječenje: Odjel IX - muški odjel, Odjel XI - muški odjel, Odjel IV - ženski odjel, Prijemna ambulanta s obradom podataka
  1. Služba za forenziku, motrenje i vještačenje: Forenzički odjel za provođenje mjera čuvanja i liječenja - Odjel I, a u sklopu ovog odjela nalaze se i: Ambulanta za forenziku, Odsjek za motrenje i vještačenje, EEG laboratorij, Forenzički odjel za produženi forenzički tretman - Odjel IA
  2. Služba za poludnevni tretman i socijalnu psihijatriju u čijem sastavu su:

Dnevna bolnica, Odjel socijalne psihijatrije i rehabilitacije - odjel VII u sklopu, Odsjek socijalne službe, Odsjek za radnu terapiju i rehabilitaciju (muzikoterapija, sport i rekreacija, te likovna terapija)

  1. Služba za liječenje ovisnosti i psihotraumu: Odjel za liječenje ovisnika o alkoholu - Odjel X, Odjel za anksiozno-depresivne poremećaje - Odjel II.
  1. Služba za psihogerijatriju u čijem sastavu je: Odjel za psihogerijatriju - Odjel VI u sklopu

Odsjek somatskog zbrinjavanja u psihogerijatriji.

  1. Služba za produženo liječenje u čijem sastavu su: Odjel za demencije i mentalne retardacije i Odjel za produženo liječenje
  1. Služba za polikliničko konzilijarnu djelatnost u čijem sastavu su: Psihijsatrijska ambunatna - socijalna, Psihijatrijska ambulanta - biologijska, Internistička ambulanta s EKG dijagnostikom, Ambulanta za hitne bolničke intervencije, RTG dijagnostika, Ginekološka ambulanta
  1. Suradne medicinske i dijagnostičke organizacijske jedinice: Odjel apoteke, Zubna ambulanta, Medicinsko-biokemijski laboratorij.
  1. Ostale suradne organizacijske jedinice: Odjel znanstveno-istraživačkog rada, Odsjek stručne biblioteke, Odsjek psihologije

Nemedicinske jedinice

  1. Služba za financijsko-računovodstvene poslove (služba posluje preko referada).
  2. Služba nabave i skladišta
  3. Služba za opće, pravne i kadrovske poslove: u sklopu ove službe djeluje referada za kadrovske i opće poslove
  4. Služba zaštite na radu i protupožarne zaštite: u sklopu ove službe djeluje portirsko-čuvarska jedinica.
  5. Služba održavanja i usluga: servis održavanja, servis prijevoza s mehaničkom radionicom, brijačko-frizerska radionica i servis rublja s praonicom.
  6. Služba prehrane i ekonomije: kuhinja, ekonomija i dijetetika.
  7. U bolnici se organizira i posebni odjel socijalne skrbi, prema uvjetima propisanim Zakonom i podzakonskim aktima, a prema odobrenju Ministarstva rada i socijalne skrbi

Noviji hrvatski psihologori

Masovne zloporabe psihiatrije za kažnjavanje ideoloških i političkih disidenata su danas najčešće u kopnenoj Kini pod nazivom "ankang". U bivšoj komunističkoj Jugoslaviji za vrijeme Titova režima, slični psihologori su dielom kopirani iz SSSR-a (Staljinove "psyhuške"), a nakon Titove smrti su ovi psihozatvori većinom vraćeni u svoje redovne medicinske svrhe kao prave psihiatrijske bolnice. Prije smrti prvoga hrvatskog predsjednika F. Tudjmana, donesen je licemjerni zakon o tzv. "zaštiti" umobolnih osoba koji je uglavnom kopija sličnih Staljinovih i kineskih zakona. Stoga su u dosadašnjem desetljeću opet počele nove povećane zloporabe psihiatrije protiv nepodobnih disidenata uz obnovu 3 jugoslavenska psihozatvora (Kampor, Lopača i Vrapče). Sad su u Hrvatskoj opet oko 1/5 lažnih političkih "bolesnika" u tim psiho-zatvorima osuđeni kao 'ideološki ludjaci' tj. politički disidenti i ine idejno nepodobne osobe, uključivo npr. pravnike koji su se u lažnoj 'demokraciji' usudili kritizirati nedavnoga hrvatskog predsjednika, ili neke mlade ljude čija je sudbina tamo uništena samo zbog stavljanja ustaške kape ili zidnih grafita desno-nacionalnog sadržaja. U sadanjoj Hrvatskoj su manjeviše aktivna 3 glavna psihozatvora za nametanje liberalne 'političke korektnosti' preko toksičnih psiho-droga za brisanje disidentskih osobnosti: najgori psihologor Kampor, najveće zagrebačko Vrapče i manji psiho-zatvor Lopača kod Rijeke. Vidi o tomu još pobliže: Psihostaljinizam u Hrvatskoj.

Literatura

  • Psychiatry Inside Out: Selected Writings of Franco Basaglia / Edited by Nancy Scheper-Hughes and Anne M. Lovell; translated from the Italian by Anne M. Lovell and Teresu Shtob. — New York: Colombia University Press, 1987. — 318 p. — (European Perspectives: A Series in Social Thought and Cultural Criticism). — ISBN 0231057180
  • Basaglia, F.: Scritti,1953—1968. Dalla psichiatria fenomenologica all’esperienza di Gorizia / A cura di Franca Ongaro Basaglia. — Torino: Einaudi, 1981. — Т. I. — 526 p. — ISBN 8806526626
  • Basaglia, F.: Scritti, 1968—1980. Dall’apertura del manicomio alla nuova legge sull’assistenza psichiatrica / A cura di Franca Ongaro Basaglia. — Torino: Einaudi, 1982. — Т. II. — ISBN 8806176692
  • Basaglia, F.: L’utopia della realtà (raccolta di saggi scritti tra il 1963 e il 1979) / A cura di Franca Ongaro Basaglia. — Torino: Einaudi, 2005. — LVII-327 p. — ISBN 8806176692

Vanjske sveze

Poveznice

Reference

Adapted and enlarged by GNU-license from WikiSlavia (and partly Bosnian Wikipedia).