Ante Kovačić
From Wikinfo
Ante Kovačić (Oplaznik iznad Sutle, 6. lipnja 1854. – Stenjevec, 10. prosinca 1889), hrvatski romanopisac i novelist, pjesnik. A. Kovačić je bio idejni antijugoslaven i veliki hrvatski književnik druge polovice 19. stoljeća u doba realizma. Uz E. Kumičića on je i jedan od predzadnjih izvornohrvatskih književnika prije K.S. Gjalskoga, koji su još pisali stoljetnim hrvatskim jezikom prije njegove balkanizacije u Jugoslaviji. Mučan i naporan život proživio je kroz škole i kao advokatski pripravnik. Bio je pristaša stranke prava. Podkraj života je, slomljen teškim prilikama i bolešću, završio u duševnoj bolnici, gdje je i umro u 35. godini.
Contents |
Stvaralaštvo
Prvi je veliki Kovačićev prozni tekst «Baruničina ljubav», 1877., roman na razmeđu romantizma i realizma, nastao na uzorima Eugena Suea i Balzaca: mješavina dinamične i počesto nevjerojatne radnje i jezičnoga vatrometa u čemu se Kovačić pokazao, uz Šenou, jednim od glavnih hrvatskih devetnaestostoljetnih jezikotvoraca, po stupnju utjecaja puno važniji od mnogih akademskih filologa. Roman obiluje likovima fatalnih žena (Sofija Gerštajn), preljubima, incestom i samoubojstvima, a kompozicijski je inovativan, i u europskim izmjerama. Slijedeće godine izlazi «Smrt babe Čengićkinje», travestija koja s pravaških nacioanlnih pozicija ismijava ilirsku i jugoslavensku ideologiju, karikirajući kultno Ivan Mažuranić|Mažuranićevo djelo. Kovačić je i auktor više značajnih pripovjedi, među kojima se izdvajaju «Ladanjska sekta» i «Zagorski čudak». U sljedećem velikom romanu «Fiškal», 1881, auktor ponavlja svoje središnje teme i stileme: realistički pristup koji graniči s fantastikom i nerietko se pretvara u grotesku, likove fatalnih žena, porugljivu, pa i otrovnu satiru stranaca (Nijemaca, Mađara) i južnoslavenske ideologije, žestoki napadaj na obamrlost hrvatskoga plemstva i birokratski mentalitet, raspad osobnosti glavnih protagonista u ludilu ili samoubojstvu. Prije svoga magnum-opusa, romana «U registraturi», pisac je objavio i nedovršeni roman «Medju žabari», ubojitu satiru na onodobne političke moćnike koji su se prepali u aktu prepoznavanja i spriečili dalje izlaženje (tekst je izlazio u podlistkima).
U registraturi
U glavnom djelu, ''U registraturi'' (1888), Kovačić obilno koristi autobiografski material. Ta osobna nota stvorit će u ovom djelu stranice prožete s mnogo topline, neposrednog lirizma i usrdnijeg odnosa prema likovima, osobito u prikazu i opisu djetinstva Ivice Kičmanovića, glavnog lika u djelu. Iako svrstavan u klasike hrvatskoga realizma, Kovačićev je veliki roman torzo koji u sebe upija opriečne svjetonazore i poetike: u njemu nalazimo spektar situacija i motiva koji obuhvaćaju kanonska pravila i romantizma, realizma i naturalizma. Nastao u ognjici, nedotjeran i rastrgan, Kovačićev je magnum opus najimpresivnije djelo hrvatske narativne proze druge polovice 19. stoljeća. Roman "U registraturi" izlazi 1888. u Viencu u nastavcma, a 1911. i u knjigi kao roman. Neki su ga nazivali senzacionalnim romanom a neki su ga pak auktoritetom svog položaja ocijenili negativno i to zbog fatalne žene Laure. O romanu se nije pisalo punih 10 godina (bio je zabranjen – knjiga u bunkeru). Šutnju su razbili Milan Milanović i A.G. Matoš. Mladi su pisci u Kovačiću otkrili beskompromisnog zastupnika teorije o slobodi umjetničkog stvaranja. Ovaj roman je primjer umjetnine koja ne može imati samo jednu dimenziju s obzirom na sadržaj, temu i ideju pa ni stil izraza. Ovo je djelo puno raznovrsnih tonova isto onako kako je i život. Ideja romana je duhovna biografija druge polovice 19. st. viđena okom pravaša koji u pravednom ogorčenju s plemenitom namjerom pretjeruje kada u Hrvatskoj vidi samo zaostalost, servilnost i pokvarenost. To je podloga za njegovu satiru u što se uklapa i biografija Kičmanovića od 1-3 djela kada nam se čini da je Kovačić vizionarski antipicirao svoje vlastito duševno stanje odnosno organsku psihozu.
Ostala djela
Zaključak
Cijelo djelo Ante Kovačića najjači je ostvaraj hrvatskoga realizma, i to u obliku karakterističnom za hrvatsku književnost u kojoj nema previše tekstova koji slave i posvećuju običnost i svakodnevnost: romani su to posvećeni suvremenoj tematici (za razliku od Šenoe, čiji je opus najvećma uronjen u povijesnu problematiku), čudna mješavina romantizma, realizma i brutalnoga naturalizma nabijena razornom satirom i očajem nad stanjem hrvatskoga društva; kultom fatalne žene ukorijenjenoga u romantizmu; burnim zapletima i velikim strastima, te propašću glavnih likova u zločinu, ubojstvu, ludilu i samoubojstvu. Raspet između romantizma i naturalizma, Kovačić je senzibilitetom predšasnik velike tradcije hrvatskoga romana egzistencijalističke i političko-satiričke usmjerbe.
Vanjske sveze
Reference
Adapted and elaborated by GNU-license, mostly from Wikislavia (and partly Croatian Wikipedia).
