Ardiejci (Vardaei)
From Wikinfo
Ardiejci (Ardiaei, Vardaei), ilirsko pleme s jugoistočne obale Jadrana koji prvi među Ilirima osnivaju državu pod vodstvom kralja Agrona, na prostoru od rijeke Neretve pa do Vojuše u Albaniji.
Contents |
Rimski navodi
Stari Grci, a potom i stari Rimljani Ardiejce ili Ardijeje (Ardiaei/Vardaei) smatrali su jednim od najmoćnijih ilirskih plemena. Njihov prvobitni dom bio je prostor od desne obale Neretve (Narenta) uz jadransku obalu (pretežno područje koje danas zauzima južna Dalmacija) sve do Boke Kotorske, a po nekima su graničili i sa skadarskim Ilirima Labeatima (Labeatae) i drugima. Bili su vrsni pomorci, a svoje plovne vještine stekli su najprije na rijeci Neretvi. Gradili su male i brze brodice, slične onima po kojima su već ranije bili poznati Liburni, od kojih su kasnije taj pomorski izum "pozajmili" Rimljani, kao što su od Ilira pozajmili i mnoge druge izume (npr. tuniku "Dalmatika"-vidi fresku sa prikazom Cara Justinijana). Neki antički povjesničari smatraju da je ilirska kraljica Teuta rodom iz plemena Ardieja, dok drugi pak navode da je Ardiejac podrijetlom njen suprug, ilirski kralj Agron, uz kojeg se veže najprosperitetniji period ilirske povijesti.
Rimljani su ih opisivali kao gusare, ali poznavajući osvajačke porive starog Rima u to doba, kao i tendenciju da veličaju svoju slavu i podcjenjuju ine narode, lako je moguće da su Rimljani pomorski otpor Ardiejaca i drugih Ilira proglasili kao gusarstvo iz političkih ciljeva. Ako je suditi po starim izvorima, Iliri su bili gusari i to nadaleko poznati, no upravo pod izgovorom "gušenja " ilirskog gusarstva Rimljani su i pošli u osvajanje ilirskog prostora, mada su to mogli riješiti možda i na drugi način.
Porazio ih je Servije Fulvije Flak (Servius Fulvius Flaccus) 135. p.n.e. sa 10,000 pješaka i 600 konjanika u kod poluotoka Pelješca, nakon čega se povlače u unutrašnjost. Kako ih je preostalo malo, morali su se pokoriti Rimljanima koji ih natjeraše na ratarstvo i zabranu gusarenja. Moguće je i da su se asimilirali u druga kontinentalna plemena ili zajednice plemena. Pored toga, kada stari povijesničari pišu kako su Ardijejci bili skoro "izumrli", možda nisu mislili doslovno, već na izumiranje Ardiejaca kao gospodara istočne jadranske obale i Jadranskog mora.
Područje i povijest
Ardiaei ili Vardaei (Ardiejci ili Ardijeji) su ilirsko pleme koje je prvotno nastavalo oko rijeke Neretva (Narenta), ali je potom proširilo svoj utjecaj i na okolne krajeve, pogotovu u doba ardiejskog kraljevstva, koje se pružalo od Neretve pa do rijeke Vojuše (Vjosa), današnja Albanija. Bili su poznati brodograditelji i pomorci, uz druga ilirska plemena koja su nastanjivala područje današnje Bosne i Hercegovine, kao što su čuveni Daorsi, čije ostatke grada još uvijek možemo vidjeti u Ošanićima kod Stoca. Ardijejci, za razliku od Daorsa, nisu kovali svoj novac, ali su bili nadaleko poznato i možda najčuvenije ilirsko pleme u starom svijetu. U svom osvajačkom pohodu na Balkan, Rimljani su ovo pleme vremenom potisnuli u unutrašnjost, daleko od rijeke Neretve i Jadranskog mora. Nenavikli na kontinentalne uvjete, Ardiejci su u vrijeme kada je Ilirija potpuno potpala pod administraciju Rima iščezli u toj mjeri da se tada više skoro nigdje ne spominju.
Ipak su Ardiejci nadživjeli osvajače Rimljane, jer njihovo ime danas živi u obliku ličnog imena, Ardian ili Ardijan, a osim toga slavna i pravična vladavina ilirskog kralja Agrona Ardijejca, ostala je vječno upečaćena u davnu povijest po dobru. Naime, Agron je pomogao Demetriju (Demetrius) II, tadašnjem makedonskom kralju, da se riješi Grka Aetolaca, koji su zamalo bili zauzeli tadanju Makedoniju. Agronovi Iliri su otjerali Aetolce i skoro u potpunosti uništili njihovu osvajačku moć. Mnogi danas smatraju ovaj Agronov poduhvat kao namjeru jednog kralja da stvori mir barem u najužem okružju.
Etimologija imena nije sa sigurnošću određena, ali se može povezati s riječima nekoliko indo-europskih jezika. Tako naprimjer postoji očigledna sličnost između naziva ovog plemena i albanske riječi "ardhja", što znači "dolazak" i koja je opet slična albanskoj riječi "(h)ardhija", što je naziv za "lozu", iz čega se često logičkim slijedom izvodi konotacija na riječ "nasljednik". S druge strane naziv se može donekle povezati i s latinskim korijenom riječi "ard", iz kojeg je proizašlo niz riječi značenja "vatreno", "strasno" ili "žarko". Postoji još i slična keltska riječ "ardu", što znači "visok".
Literatura
- Aleksandar Stipčević: Iliri - Povijest, život i kultura; Školska knjiga, Zagreb 1974
- John Wilkes: Iliri. Laus, Split 2001
- Alojz Benac: brojni radovi o Ilirima (većinom izdanja Zemaljskog muzeja Sarajevo)
Reference
Compilation by GNU-license, from above literature and stubs in Croatian and Bosnian Wikipedia
