Baltički jezici

From Wikinfo

Jump to: navigation, search

Baltički jezici (kajkavski: baltski jeziki, čakavski: Tohorne gani) su podskupina Indoeuropskih jezika i najsrodniji su sa slavenskom skupinom (balto-slavenska grupa). Spadaju u podskupinu satem-jezika, zajedno sa slavenskim jezicima (s kojima su neposredni srodnici i tvore zajedničku granu, balto-slavensku), armenskim jezikom, indoiranskom skupinom jezika, anatolskim ili hetoluvijskim jezicima i toharskim jezicima.

Contents

Povijest baltske grupe

Baltički jezici su od izuzetnog značaja za lingvistiku jer su zadržali mnoge vrlo stare osobine, za koje se vjeruje da su postojale u ranim fazama proto-indoeuropskog prajezika. Najbliži rođaci baltičkim jezicima su slavenski jezici.

Pripadnost i podjela

U ove jezike spadaju:

Litvanski jezik (litavski)

Litvanski jezik (ili litavski, vlastiti naziv: lietuvių kalba) zajedno s latvijskim i izumrlim staropruskim spada u baltički ogranak indoeuropske jezične skupine. To je danas najveći živi baltički jezik kojim govori oko 3 600 000 Litavaca u Litvi (80% stanovništva) i do pola milijuna u SAD-u (Chicago) i drugim iseljeničkim državama, tj. ukupno u svijetu prek 4 milijuna govornika. Dijeli se na 2 narječja: sjeverni (žemaitique) i južni (aukštaitique), a književni jezik se temelji na južnim narječjima. Litvanski je sačuvao mnoge elemente iz ranoga praindoeuropskog jezika. Područje: Litva i okolne zemlje, govornici= 4 milijuna, nadležna ustanova= Komisija za litvanski jezik (kratice: iso1=lt, iso2=lit, sil=LIT).

Povijest litvanskoga

Litvanski jezik još uvek sadrži neke fonetske i morfološke osobine praindoeuropskog jezika i stoga je vrlo značajan za lingvistička istraživanja. Jezični historičari smatraju da se protobaltski jezik izdvojio od ostalih indoeuropskih jezika oko 1000 godina pne.

Prvi tekst na litvanskom je prijevod crkvenih himni iz 1545. Sve do 19. stoljeća bilo je malo knjiga na litvanskom, a i tada je litvanski zabranjivan od ruskih vlasti. Litvanski je postao službeni jezik Litve od 1918.

Karakteristike

Pisani litvanski ima 12 samoglasnika i 20 suglasnika. Akcent je slobodan i može mijenjati mjesto. Litvanski ima vrlo složena gramatička pravila. Ima najsloženiji sustav participa od svih indoeuropskih jezika, koji obuhvaća aktivne, pasivne i gerundivne forme. Ima 7 padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, instrumental, lokativ, i vokativ (još dva padežna oblika se povremeno koriste).

Primjer teksta

Član 1. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima:

Visi žmonės gimsta laisvi ir lygūs savo orumu ir teisėmis. 
Jiems suteiktas protas ir sąžinė ir jie turi elgtis 
vienas kito atžvilgiu kaip broliai.
Prijevod: Sva ljudska bića se rađaju slobodna i jednaka po 
dostojanstvu i pravima. Obdarena su razumom i savješću, i 
trebaju se odnositi jedna prema drugima u duhu bratstva. 

Mjeseci u godini

Sausis, Vasaris, Kovas, Balandis, Gegužė, Birželis,
Liepa, Rugpjūtis, Rugsėjis, Spalis, Lapkritis, Gruodis

  • Sveiki - Zdravo

Latvijski jezik (letonski)

Latvijski jezik (ili letonski, vlastiti naziv: latviešu valoda), je službeni jezik Republike Latvije i jedan od službenih jezika Europske Unije. Latvijski jezik pripada istočnobaltičkoj podgrupi baltičkih jezika u indoeuropskoj jezičnoj skupini. Samo su latvijski i litvanski živi istočnobaltički jezici, a od zapadnobaltskih još jatvinski (sudovinski).

Prostranstvo latvijskoga

Postoji 1,4 milijuna ljudi koji govore latvijski u Latviji i oko 150.000 u inozemstvu. Zbog velike ruske imigracije u vrijeme SSSR-a, danas je latvijski maternji jezik za samo oko 60% stanovništva Latvije. Kao drugi jezik dvojezičnih govornika: 1 - 1.5 milijuna, tj. ukupno: oko 3.2 milijuna koji poznaju latvijski. Medjunarodne kratice: iso1=lv, iso2=lav, sil=LAT. Latvijski se kao poseban jezik pojavio u 16. stoljeću. Najstariji pisani tekstovi na letonskom su prijevod crkvenih himni, koje je 1530. napisao Nicholas Ramm, njemački pastor u Rigi. Postoje 3 dijalekta u latvijskom: livonijski, latgalijanski i srednji dijalekt. Srednji dijalekt je osnova književnog jezika.

Latvijsko pismo

Raniji alfabet latvijskog bio je ekvivalentan njemačkom. Danas se alfabet sastoji od 33 slova i gotovo potpuno je fonetski (po pravilu: čitaj kako je napisano), tj. grafemi odgovaraju morfemima.

33 slova latvijske abecede:

A a E e I i Ļ ļ R r V v
Ā āĒ ēĪ īM mS sZ z
B bF fJ jN nŠ šŽ ž
C cG gK kŅ ņT t
Č čĢ ģĶ ķO oU u
D dH hL lP pŪ ū

Gramatika

Sintaksa latvijskog jezika se razvila pod njemačkim uticajem. Postoje dva gramatička roda i sedam padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, instrumental, lokativ, i vokativ (kao i u hrvatskom jeziku).

Rječnik

Neke latvijske riječi:

  • zeme "zemlja"
  • debess "nebo"
  • ūdens "voda"
  • uguns "vatra" (usp. "oganj")
  • vīrietis "muškarac"
  • sieviete "žena"
  • ēst "jesti"
  • dzert "piti"
  • liels "veliko"
  • mazs "malo"
  • nakts "noć"
  • diena "dan"

Neki brojevi:

  • viens "1"
  • divi "2"
  • trīs "3"
  • četri "4"
  • pieci "5"
  • seši "6"
  • septiņi "7"
  • astoņi "8"
  • deviņi "9"
  • desmit "10"
  • vienpadsmit "11"
  • divpadsmit "12"
  • divdesmit "20"
  • simts "100"

Vanjske sveze

Reference

Partly compiled and elaborated by GNU-license, including stubs in Croatian Wikipedia and Wikislavia.


This page uses content from Wikipedia. The original article was at Baltički jezici.
The list of authors can be seen in the page history. The text of this Wikinfo article is available under the GNU Free Documentation License and the Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 license.

English | Română | edit