Bednja (Baednjo)

From Wikinfo

Bednja (kajkavski Baednjo) je dvojno ime rijeke i pripadnog naselja na njezinom gornjem toku, u sjevernoj Hrvatskoj.

Contents 1 ABSTRACT 2 Rijeka Bednja 3 Naselje i općina Bednja 3.1 Zemljopis 3.2 Povijest 3.3 Pučanstvo: Baednjoki 4 Poznati Baednjoki 5 Poveznice 6 Vanjske sveze 7 Reference

ABSTRACT

Bednja (Yugoslav term; original domestic name: Baednjo), is a river 133 km long in northern Croatia, and also a related municipality in northwestern Croatia, in the Varaždin county westwards of Lepoglava at Slovenian border. According to the 2001 census, there are 4,765 inhabitants, absolute majority which (99 %) are Croats. In this area the inhabitants Baednjoki speak an archaic dialect of early Croats, originating from medieval Carpathians.

Rijeka Bednja

Rijeka Bednja (domaće-kajkavski Baednjo) teče kroz sjevernu Hrvatsku kao desna pritoka rijeke Drave. Izvire na sjeverozapadu Hrvatskog Zagorja blizu Trakošćana, u Maceljskom gorju kod mjesta Štok na 524m visine. Teče uz gradiće Bednja, Lepoglava, Ivanec, Novi Marof i Varaždinske Toplice, pa se ulijeva u Dravu kod Malog Bukovca blizu Ludbrega. Dužina tijeka Bednje je 133 km, a površina njezinog sliva 966 kv.km.

Naselje i općina Bednja

Bednja (štokavski naziv: domaće-kajkavski Baednjo): Bednja je naselje i općina u sjevernoj Hrvatskoj, na gornjem toku rijeke Bednje. Naselje ima položaj: z. širina = 46.23, z. dužina = 15.98. Površina općine je 75,58 kv.km i ima 4.765 stanovnika (popis 2001). Područje općine Bednja ili bednjanski kraj nalazi se na sjeverozapadu Hrvatskog zagorja, odnosno na krajnjem sjeverozapadu Republike Hrvatske, na području Županije Varaždinske. Taj prostor je sa svih strana okružen i zatvoren gorama: Ivančicom (1061m), Strahinjčicom (847 m), Maceljskom gorom (715 m) i Ravnom gorom. Spojen je cestovnim pravcima prema istoku s Lepoglavom i Varaždinom, prema jugozapadu preko Jesenja s Krapinom, a prema sjeverozapadu s graničnim prijelazom Macelj na cesti E59, pa preko njega dalje prema Ptuju i Mariboru u susjednoj Republici Sloveniji. Takodjer postoji sporedni cestovni pravac prema Ptuju preko graničnog prijelaza Cvetlin na sjeveru općine.

Zemljopis

U našoj meteorologiji, bednjansko je područje poznato kao hladan kraj koji zimi ima slične niske temperature kao gorski krajevi jugozapadne Hrvatske npr. Lika i Gorski kotar. Na području općine se nalaze slijedeća naselja: Bednja, Benkovec, Brezova Gora, Cvetlin, Jamno, Jazbina Cvetlinska, Ježovec, Mali Gorenec, Meljan, Osonjak, Pašnik, Pleš, Podgorje Bednjansko, Prebukovje, Purga Bednjanska, Rinkovec, Sveti Josip, Šaša, Šinkovica Bednjanska, Šinkovica Šaška, Trakošćan, Veliki Gorenec, Vranojelje, Vrbno i Vrhovec Bednjanski. Površina općine iznosi 75,58 km2. Kako je područje općine smješteno na izuzetno brežuljkastom terenu, nadmorska visina varira od oko 230 m na području Rinkovca uz rijeku Bednju, pa sve do vrha Ravne gore na 686 m. No treba spomenuti da je većina naselja smještena na brežuljcima visokim do 350 m nad morem. Udaljenosti Bednje od okolnih gradova su slijedeće: Lepoglava 6 km, Ivanec 14 km, Krapina 14 km, Varaždin 37 km, Zagreb 65 km, Ptuj 35 km, Maribor 60 km itd.

Po zadnjem popisu stanovnika iz 2001, općina Bednja ima 4.765 stanovnika. Bilježi se značajan pad broja stanovnika u zadnjih 40 godina (ukupno 50% - po popisu stanovništva u 1961 je bilo 9320 stanovnika), zbog odelidbe pučanstva uvjetovanog ekonomskim razlozima. No, u zadnjih nekoliko godina prisutno je stagniranje u padu broja stanovnika, što se pripisuje sve boljim prometnim i inim komunikacijama. Iz Bednje se više nije potrebno preseliti da bi se radilo u okolnim gradovima i može se svakodnevno putovati. Upravo zato se čini da općina Bednja ima svoju perspektivu u budućnosti.

Povijest

Tragovi civilizacije na području općine Bednja sežu u razdoblje neolita (mladje kameno doba) kad je bednjanski kraj već bio naseljen o čemu nam svjedoče ostaci kamenih sjekira iz Brezove Gore, Cvetlina i Jazbine. Kultura brončanog doba takodjer je nazočna, na brdu Želimor postojalo dobro zaštićeno naselje s još danas vidljivim ostacima, tu je pronađena keramika, fragmenti brončane sjekire i fragmenti keltskog ručnog rotacijskog žrvnja. Takodjer postoje nalazi brončanih sjekira iz Bednje i Jamnog. Iz rimskog doba na području mjesta Bednje od 2. stoljeća datira nalaz novca.

Predpostavlja se da je riječ Bednja nastala od kajkavske riječi "bedenj" koja znači kaca, drvena posuda. Druga je pretpostavka da je to slavizirani oblik imena Bathinus, latinskog naziva za rijeku Bednju. Sam naziv Bednja kao ime rijeke spominje se prvi puta 1321, dok se tek 1440. prvi put spominje župa pod imenom Bednja. Spominjanje toponima Bednje te godine svjedoči da je ranije naselje imalo drugačiji naziv. U starijim se ispravama izmjenjuju imena odnosno odredjenje župe kao trakošćanske odnosno bednjanske, pa je pretpostavka da se današnje naselje Bednja u razdoblju srednjeg vijeka nazivalo Trakošćan. Postupno je mjesto dobilo ime po rijeci Bednji.

Područje današnje općine Bednja bilo je dio trakošćanskog vlastelinstva koje se prvi put spominje sredinom 14. st. U 15. st. kaštel Kamenica je razoren, pa se taj posjed pripaja trakošćanskom vlastelinstvu, a oba posjeda su u sastavu Zagorske grofovije koja se u 16 st. raspada na samostalna vlastelinstva. Po sačuvanom popisu poreza iz 15. i 16. st. trakošćansko vlastelinstvo je bilo medju najvećim posjedima u današnjoj Hrvatskoj. Prvi opširniji podaci o gospodarskim prilikama datiraju iz 1487, u kojima je zabilježen podatak da na posjedima Trakošćan i Kamenica ima oko 380 domaćinstva, ali je velik broj seljačkih posjeda napušten i opustošen. Uzroci nisu potpuno jasni, no treba ih tražiti u prvim turskim provalama, ali i u masovnom bježanju seljaka u druge krajeve. Tijekom 16. i 17. st. dolazi do naseljavanja područja trakošćanskog vlastelinstva, šume i šikare se krče radi formiranja seljačkih posjeda. Takodjer se spominju u 15. st. dva gradska naselja - trgovišta (oppida)- kojih su stanovnici bili gradjani, no oni tijekom 16. st. nestaju.

Plemićka obitelj Draškovića 1569. postaje vlasnik trakošćanskog vlastelinstva. Njihovo stalno višestoljetno gospodarenje stavilo je snažan trag u bednjanskom kraju. Ta obitelj značajan je pokretač ugleda i moći bednjanskog kraja, ali i ujedno kočnica razvoja mnogim gospodarima susjednih vlastelinstava. Osim regalnih prava Draškovići su imali i patronatsko pravo nad svim crkvama na vlastelinstvu prema kojima su se brižno odnosili. Važnu gospodarsku ulogu imalo je vinogradarstvo čijem su razvoju pogodovali povoljni prirodni uvjeti, postojanje mnogobrojnih brda (gorica) pogodnih za uzgoj vinove loze. Skoro svaki seljak je imao vinograd, pa je čak u 16. st. najveća davanja bila u vinu.

Ukidanjem kmetstva 1848. kmetovi su oslobođeni tlake. Počinju otkupljivati svoja selišta, a agrarna reforma je plemićki posjed razdijelila seljacima i državnim posjedima. Krajem 19. i početkom 20. st. bednjanski kraj bio je prenapučen. Vladalo je opće siromaštvo pa su skoro cijelo 20. st. obilježila iseljavanja stanovništva. Najveće se zbilo nakon 2. svjetskog rata kad je donesen Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji. Tada su mnogobrojne cjelokupne obitelji napustile svoja ognjišta i otišle u Podravinu, Slavoniju i Baranju.

Bednjanski kraj sada više nije izrazito poljoprivredno-stočarski kraj. Žitelji su iskoristili raznolike mogućnosti privređivanja i zapošljavanja, pa su podigli svoj osobni, a time i društveni standard. Bednja je danas općinsko središte koje poprima obilježja modernog urbanog naselja.

Pučanstvo: Baednjoki

Kajkavski stanovnici ovog područja se na vlastitom dialektu nazivaju Baednjoki. Po zadnjem popisu iz 2001. godine, općina Bednja imala je 4.765 stanovnika, raspoređenih u 25 naselja (abecedno): Bednja - 772, Benkovec - 303, Brezova Gora - 91, Cvetlin - 348, Jamno - 128, Jazbina Cvetlinska - 374, Ježovec - 341, Mali Gorenec - 150, Meljan - 208, Osonjak - 60, Pašnik - 95, Pleš - 301, Podgorje Bednjansko - 27, Prebukovje - 160, Purga Bednjanska - 108, Rinkovec - 318, Sveti Josip (Bednjanski) - 5, Šaša - 140, Šinkovica Bednjanska - 129, Šinkovica Šaška - 145, Trakošćan - 21, Veliki Gorenec - 51, Vranojelje - 156, Vrbno - 301 i Vrhovec Bednjanski - 33.

Unatoč blizini slovenske i magjarske granice, bednjansko područje spada medju etnički najčišća područja Hrvatske. Nacionalni sastav općine bio je god. 2001: Hrvati - 4.736 (99,39%), Slovenci - 12 (0,25), neopredijeljeni - 7 (0,15), Srbi - 6 (0,13), Ukrajinci - 2, Nijemci - 1, nepoznato - 1.

• O osobitosti arhaičnoga bednjanskog dialekta, vidi pobliže posebni članak: Baednjunska prakajkavica.

Poznati Baednjoki

• Franjo Sert (8. kolovoza 1863. - 14. prosinca 1936.): učitelj, metodičar, suradnik u pedagoškim časopisima, učitelj naroda (Škola nosi njegovo ime).
• Izidor Poljak (7. svibnja 1883. - 21. kolovoza 1924.): pjesnik
• Ladislav Žimbrek (21. siječnja 1901. - 9. travnja 1972.): pjesnik, esejist, književnik, kazališni kritičar, prevoditelj
• Slavko Šprem - (1937. - 1991.): pjesnik
• Josip Jedvaj: jezikoslovac, član JAZU, dobio Republičku nagradu "B. Adžija" za životno djelo.

Poveznice

• Kajkavica
• Hrvatsko Zagorje
• Baednjunska prakajkavica

Vanjske sveze

• Službene stranice Općine Bednja
• Osnovna škola Franje Serta
• Znameniti Baednjoki

Reference

Adapted and elaborated by GNU-license, from a related article in Adriatic-Chakavian Wikislavia.