Buzet

From Wikinfo

Buzet (latin. Pinguentium, talijan. Pinguente) je gradić u zapadnoj Hrvatskoj. Nalazi se u Istarskoj županiji, na sjeveru Istre podno Ćićarije.

Contents 1 Zemljopis 2 Povijest 3 Znamenitosti 4 Demografija 5 Buzetski govor 6 Izvori za jezik 7 Reference

Zemljopis

Buzet se nalazi u sjevernom dijelu Istre blizu slovenske granice. Stari Grad se nalazi na 150 m visokom brdu iznad rijeke Mirne, a noviji dio grada, tzv. Fontana, u podnožju brda. Buzet se naziva i „gradom tartufa“ jer je smešten u predjelu gdje najbolje rastu tartufi.

Na južnoj strani Buzeta, nalazi se izvor sveti Ivan iz koga je 1930. godine počela izgradnja Istarskog vodovoda, a time i opskrba vodom za gotovo cijelu Istru. Neka naselja u blizini Buzeta još su Roč, Hum, Vrh, Sovinjak...

• Klima: U dolini rijeke Mirne klima je blaga submediteranska a u gorskom dijelu (na Ćićariji) je kontinentalna visinska.

Povijest

Buzet je bio nastanjen još u prapovijesti. U rimsko doba je na mjestu današnjeg Buzeta sagrađena utvrđena naseobina Pinguentium. U srednjem vijeku je bio pod Bizantom i akvilejskim patrijarhom. Godine 1421. je došao pod vlast Mlečana. Godine 1520. ga je razorio Krištof Frankopan i u okolini naselio Hrvate uskoke. Godine 1797. je došao pod vlast Austrije, 1805. godine pod Francusku, a od 1813. godine je opet pod Austrijom. Godine 1918. su ga zauzeli Talijani, a 1945. je ušao u sastav SFRJ. Od 1991. godine je dio Hrvatske.

Znamenitosti

• Južni bedem iz 16. stoljeća
• Venecijansko skladište iz 1514. godine
• Kapela Svetog Vida iz srednjeg vijeka (zvonik iz 15/16. st., natpis iz 1614. i 1653. godine)
• Crkva Sv. Jurja dovršena 1611.
• Župna crkva Blažene djevice Marije dovršena 1784. godine
• Panorama Buzeta: Zavičajni muzej sagrađen 1639.

Demografija

U gradu po podacima iz 2001. godine živi 6.059 stanovnika. Starosjedioci Buzeta i okolnih sela sjeverne Istre uglavnom govore osobitom ikavskom polukajkavicom (prijelaz na čakavicu), pa je zato Buzet najzapadniji polukajkavski gradić.

Buzetski govor

Buzetski (buzetsko-gornjomiranski ili gornjomiranski dijalekt) se prostire u sjevernom dijelu Istre, oko Buzeta. Dijalekt predstavlja prijelaz prema slovenskim i kajkavskim dijalektima. Neki ga smatraju dijelom kajkavskog, a u prošlosti ga je npr. Fran Ramovš smatrao rubnim slovenskim dijalektom.

Osnovne odlike koje ga razdvajaju od ostatka čakavskih dijalekata su u razvoju suglasnika:

• ě > ẹ (zatvoreno e);
• e, ę > otv. e; (kao u kajkavskom);
• u > ü;
• slogotvorno l > u;
• ǫ > a.

Sustav naglasaka odstupa od općečakavskog, jer su npr. izgubljene razlike između kratkih i dugih naglašenih samoglasnika. Izdvaja ga i to što se ovom dijalektu umjesto ča upotrebljava kaj. U podjeli čakavskog narječja na jugoistočne i sjeverozapadne govore, buzetski dijalekt pripada u sjeverozapadne. O buzetskom dijalektu je objavljena monografija Nataše Vivoda 2005.

Izvori za jezik

• Dalibor Brozović: Čakavsko narječje, u separatu Jezik srpskohrvatski / hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, JLZ Miroslav Krleža, Zagreb, 1988.</ref>:
• Hrvatska enciklopedija (LZMK, sv. 2), LZ Miroslav Krleža, Zagreb, 2000. ISBN 953-6036-32-0.
• Sanja Zubčić: "Duljenje naglašenog vokala u sjeverozapadnim čakavskim govorima", Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 32 (2006), dostupno na internetu.
• Nataša Vivoda: Buzetski govori (Annales, Kopar 2005.)Buzet.hr
• G. Čalić Šverko: "Govorna slika Buzeštine u malom" (o predstavljanju knjige Buzetski govori.

Reference

Compiled and elaborated by GNU-license, adapted partly from Croatian and Serbian Wikipedias, and Wikislavia.