Fran Galović

From Wikinfo

Fran Galović (Peteranec kod Koprivnice, 20. srpnja 1887. - Mačva (Radenkovići), 26. listopada 1914.), kajkavski književnik i pjesnik hrvatske moderne.

Životopis

Fran Galović, hrvatski književnik iz razdoblja moderne, rodjen je u Peterancu kod Koprivnice 20. srpnja 1887. Pučku školu polazio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Zagrebu, gdje također (uz jedan semestar u Pragu 1908.) studira slavistiku i klasičnu filologiju. Radio je kao profesor na Drugoj realnoj gimnaziji u Zagrebu. Klasičnu filologiju i slavistiku studirao je u Zagrebu i Pragu. Pripadao je pravaškom liberalnom pokretu. Studirao je u Zagrebu i Pragu, staroklasičnu arheologiju, klasičnu filologiju i hrvatski jezik. 1913. godine postao je namjesni učitelj II realne gimnazije u Zagrebu, a mobiliziran je u jesen 1914. godine.

Unovačen je početkom I. svjetskog rata i kao pričuvni kadet 27. domobranske pješačke pukovnije odlazi na ratište te pogiba 26. listopada 1914. u Mačvi kod sela Radenovići. Dan prije pogibije pisao je Milanu Ožegoviću: "Moj dragi, još jednom Te pozdravljam. Jutro je i u 10 sati imamo da navalimo. Sunce je, nedjelja i divno, toplo jutro. Čovjek bi čisto želio umrijeti u ovako sunčan dan. Reci Sancetissimi, da se pomoli uz upokoj moje duše, ako me ne bude više. Ljubi Te Tvoj Fran.". Fran Galović je u džepu svoje prostrijeljene uniforme ostavio smrtovnicu koju je sam napisao: “Fran Galović, zastavnik i pjesnik”.

Književnost

Jedan je od najznačajnijih pjesnika dialektalne poezije, antologijske su njegove pjesme na kajkavskom narječju: "Kostanj", "Jesenski veter", "Crn - bel" itd. Najpoznatija pjesma na štokavskom narječju mu je zasigurno "Childe Harold". U većini Galovićevih pjesama bit se nalazi u onome što je ispod površine stiliziranog pjesničkog izraza; a to je motiv vječne težnje za nečim, reflektirane u sveprisutnom izražavanju ljubavi i žudnje za zavičajem, a sve zapravo u prikrivenom strahu od neumitne prolaznosti. Time je veća tragika njegove rane pogibije u I. svjetskom ratu: - život je izgubio kao zastavnik austrijske vojske 26. listopada 1914, boreći se protiv Srba. Pisao je i novele, kritike, drame - najpoznatija je "Tamara" iz 1907.

Njegov pjesnički vrhunac je svakako nedovršena zbirka kajkavskih pjesama “Z mojih bregov”, koja se sastoji od četiri ciklusa posvećena godišnjim dobima, a izdana je posthumno 1925. Osim ove izuzetne knjige poezije, najpoznatija djela su mu dramski tekstovi, balada “Tamara” nacionalno - povijesna tragedija “Mors regni”, naturalistička seoska drama “Mati”, salonska melodrama “Valovi”, simbolistični misterij “Marija Magdalena”, te “Četiri grada”, “Začarano ogledalo”, “Ispovijed”, “Pjesme”. Djelujući u doba hrvatske moderne, najveći doprinos razvitku hrvatske književnosti Galović je dao u svojim književnim naznakama avangardne ekspresivnosti.

U svome kratkom životu stvorio je bogat i raznovrstan opus koji obuhvaća čak deset svezaka, skoro dvije tisuće stranica: dramatičar, novelist, publicist i prije svega pjesnik. Njegov je manifest povratak izvornome jeziku, idiomu kojim je ispisao svoje najvrijednije djelo - zavičajnu pjesmaricu "Z mojih bregov", vrhunac moderne dijalektalne lirike. Galovićev bogat dramski opus u znaku je stilskog pluralizma (od romantizma i naturalizma do elemenata simbolike i lirizma), a u prozi stvara "začudne i pomalo groteskne pripovjedne svjetove" u kojima osvjetljava podsvjesna stanja i fantastične vizije svojih likova. Najavljivač je novih strujanja te uz Kamova najizrazitiji avangardist u okvirima hrvatske moderne umjetnosti.

Reference

Enlarged and elaborated by GNU-license, mostly from Wikislavia (and a minor stub in Croatian Wikipedia).