Franjo Glavinić

From Wikinfo

Jump to: navigation, search

Franjo Glavinić (1585.- 1652.), bio je starohrvatski franjevački povijesnik i književnik Ozaljskog kruga koji je većinom pisao na tronarječnoj kajkavskoj ikavici, a dijelom i na talijanskom.

Contents

Životopis

Dr. Franjo (Ivan) Glavinić (doktor teologije ?), rodjen je 1585. u Kanfanaru (južna Istra) u višečlanoj plemićkoj obitelji koja se ovamo doselila iz Bosne kao izbjeglice pred Turcima. Drugo krsno ime mu je bilo Ivan. Čitati i pisati je, po vlastitom zapisu, naučio u očinskoj kući. Već sa 14. godina stupio je franjevački red u samostanu na Trsatu, a god. 1600. obukao je franjevački habit i 1609. je postao regionalni poglavar franjevačkog reda i na tom položaju je potvrdjen 1612. i opet 1619. Daljnji tijek svog života opisuje ovako (vukopisni prijevod iz starohrvatskog): "...niže školovanje (Humanita) u Ljubljani, studirao logiku u Cremoni, filozofiju u Piacenzi, teologiju u Bologni i nakon što sam postao lektor i generalni propovjednik godine 1610. vratio sam se u provinciju Bosnu Hrvatsku." Obično se navodi kako je po završetku školovanja u Italiji postao i doktor teologije, za što zasad još nema sigurnih potvrda u njegovim zapisima ili drugim dokumentima.

Po povratku sa studija godine 1610, bio je u provincijalnom kapitulu na Trsatu izabran za provincijala Hrvatske Bosne (1610-1613). U istu službu je ponovo izabran 1616-1619., opet na Trsatu, kao i treći put 1619-1622. na kapitulu u Ljubljani. Od 1613-1616. je bio trsatski gvardijan, a od 1622-1626. je član provincijalnog savjeta na Trsatu. Tada se je istakao organizacijom revizije i tiskanja liturgijskih knjiga na glagoljici, pa je često putovao u Beč zbog tiskare koju je htio dopremiti u Rijeku, a vršio je službu ilirskog propovjednika u Rijeci. God. 1626. je na generalnom kapitulu franjevačkog reda u Španjolskoj. Da mu je bilo stalo do intelektualnog napredka subraće pokazuje što je na povratku iz Španjolske, ponio sa sobom mnoštvo knjiga za trsatsku knjižnicu.

Po povratku iz Španjolske Glavinić je bio u samostanu Sv. Leonarda kod Samobora, gdje je pripremao je za tisak svoje glagoljske knjige na starohrvatskom jeziku. God. 1629. bio je vjerojatno na Trsatu jer tada podrobno opisuje požar koji je 5. ožujka 1629. uništio samostan, knjižnicu i arhiv. Najviše je žalio za bibliotekom i arhivom. U idućem razdoblju nakon tog požara bio je vjerojatno običan redovnik na Trsatu. Od 1632-1639. je opet gvardijan na Trsatu i čuvar svetišta Majke od milosti. Od 1639-1642. Glavinić je gvardijan na Svetoj Gori kod Gorice. Po povratku na Trsat bio je opet gvardijan i čuvar svetišta, sve do svoje do smrti 6. prosinca 1652. Tu je dobio i imenovanje za senjsko-modruškog biskupa od cara Ferdinanda III, koje je zbog osobne i redovničke skromnosti odbio - da ostane običan fratar.

Pisana djela

Napisao je i objavio desetak raznih povijesnih i crkvenih djela. F. Glavinić je pripadao Ozaljskomu književnom krugu i uglavnom je pisao na tronarječnoj kajkavskoj ikavici. Najvažnija su takva njegova djela: Četiri poslidnya človika (Venecija 1628), Cvit Svetih (Venecija 1628), Svitlost duše verne (Raj duše) (Venecija 1632) i još na talijanskom Ina crkvena djela su mu pisana latinski i talijanski, npr. Manus Christi amoris (1625), Confessario Cattolico (1642), Origine della provincia Bosna-Croatia (1648), Historia Tersattana (1648, reprint 1989), itd.

Glavni radovi

  • F. Glavinich: Cvit svetih, to yest zhivot svetih od kih Rimska cerkva csini spominik
  • F. Glavinich: Çetiri poszlidnya çlovika t.y. od szmarti, szuda, pakla i kralyesztua nebeszkoga (Szuakomu duhounomu, i telesznomu, sztrahom Bosym ziuvchemu, kruto potribna i koristna.) - Szloseno po O. F. Franciscv Glavinichv Istrianinu (Reda S. Francisca Male Bratye Obslusechih...). Pritiskano u Benetczih, 1628.
  • F. Glavinich: Historia Tersattana (raccolta dalle antiche, e moderne historie, annali, e traditioni). Urednik Franjo Butorac, preveo Danilo Klen. Reprint: Rijeka - Zagreb 1989.
  • F. Glavinich: Szvitloszt dvsse verne gdi seszt sztvari k'zvelichenyv çlouiçansskomu uzdersesse, prez kih nyedan k'Bogu ssverssenim nemoresse obratiti nacinom ni licze viditi nyegovo. Szabrano i szloseno po O. F. Franciscv Glavinichv Istrianinu, Reda S. Francisca Male Bratye Obslusechih. In Venetia, 1632.
  • F. Glavinich: Szvitloszt dvsse verne gdi seszt sztvari k'zvelichenyv çlouiçansskomu uzdersesse, prez kih nyedan k'Bogu ssverssenim nemoresse obratiti nacinom ni licze viditi nyegouo. In Venetia, 1685 (2. izdanje).

Literatura

  • B. Pandžić: Franjo Glavinić i Rafael Levaković u razvoju hrvatske pismenosti. Sarajevo 1978.
  • Stanislav Škrbec: Riječka zvijezda Gutenbergove galaksije, tiskarstvo Rijeke i hrvatske glagoljske tiskare. (fotografije Egon Hreljanović i Ivan Fabijan). Rijeka 1995.
  • Eduard Hercigonja (urednik): Zbornik radova o Franji Glaviniću. JAZU & Franjevački samostan Trsat, 384 str. Rijeka 1989.

Poveznice

Reference

Condensed compilation adapted by GNU-license, elaborated almost from Wikislavia and other sources on Internet.

Retrieved from "http://www.wikinfo.org/index.php/Franjo_Glavini%C4%87"