Gacko polje
From Wikinfo
Gacka je jedna od najstarijih hrvatskih pokrajina i obično se naziva „župom“. Njezini se žitelji Gatčani spominju već početkom 9. st., tj. prvi puta 818. g., u vrijeme nastanka i formiranja ranosrednjovjekovne hrvatske države.
Contents |
Gacka župa
Borna je prvi hrvatski vladar koji je značajno veći prostor podrvgnuo pod svoju vlast. U latinskim franačkim zapisima nazivaju ga dux Guduscanorum / Goduskanorum, tj. vođom Gačana, a same Gačane natio Guduscanorum (narod Gačana). Borna je iz matične mu Gacke proširio svoju vlast na Dalmaciju i Liburniju, pa je nazivan u tadašnjoj europskoj velesili Franačkoj kao dux Guduscanorum, dux Dalmatiae atque Liburniae - vladar Gačana, Dalmacije i Liburnije. Smatra se da je prostor tadašnje Gacke obuhvaćao mnogo širi prostor od sadašnjeg, naime da se protezao od rijeke Raše u Istri pa sve do rijeke Une na istoku, a obuhvaćala je i prostor Drežnika, Modruša i Vinodola. Gacka se nije nikada nalazila u sklopu Liburnije (ni u rimsko doba), a Gačani su se nalazili na teritoriju Japoda. Kasnije se Gacka postupno sužavala na današnji prostor. Sredinom 10. st. bizantski car, pisac i filozof Konstantin Porfirogenet spominje hrvatske županije, među njima tri izdvojene: Gacku, Liku i Krbavu – kojima upravlja ban nad svim ostalima. Time je početkom 10. st. Gacka pripadala u prvu u povijesti znanu bansku Hrvatsku.
Rijeka Gacka
Gacka je rijeka ponornica duga 61 km sa svojim pritokama. Izvire ispod Godače i Vinca u Sinac|Sincu (Majerovo vrilo). Pritoci su Sinačka pučina, Kostelka, Knjapovac, Begovac i Malinišće. Utječe u more kao vrulja-ponornica u Vinodolskom kanalu kod Klenovice.
Osobine
- Prosječna godišnja temperatura vode: 9,4°
- zimi: 7,9° i ljeti: 10,8°
- Kemijski sastav: blago alkalna, prilično tvrda, obiluje kalcijevim solima
- kisik: 9,1 do 13,5 mg/l
- Muljevito dno
- Spori tok vode
Rječna flora i fauna
- Raste 25 biljnih vrsta od mahovina, algi do zeljastog bilja.
- Uz 17 vodenih životinjskih vrsta žive potočna pastrva (Salmo trutta), kalifornijska pastrva, štuka, čik, lipljen, bjelonogi potočni rak.
Reference
Partly corrected and enlarged after GNU-license, mostly from Wikislavia (and a stub in Croatian Wikipedia).
